A Lizard in a Woman's Skin

A Lizard in a Woman's Skin ★★★★

A psychedelic giallo that demonstrates a murder case in a concept that is in many ways atypical in its search for motives and perpetrators. It is somewhat artistic in its experience and atmosphere (except for its brilliant shots and masterful musical choices) in the hallucinatory experiment of Lsd 'trips and erotic sequences which further deepen the idyllic delights of the eye. The dream as a pseudonym is perfectly suited as the mysterious pillar of the distinction of true state with a surreal experience of utter bizarreness.

Experimenting with this sub-genre has certainly obtained specificity, agility, intensity and uncertainty that constantly transforms in accordance with the gravity of the situation it carries. Acting is not necessarily an essential item, after all, as it is in construction-like parts. Here, too, such a point is meticulously skipped over the stages of conversation and speculation solely, unlike scenes that are fraught with danger, augmented by a range of rigorous narratives. The space is certainly enough to justify the expression in the full range of creepy rooms and sick ideas in which animals are used as an experiment to develop a morbid sharing of fear, panic and anxiety.

"Una lucertola con La pelle di donna (Lizard in the Skin of a Woman) is an Italian-Spanish-French film that is also considered to be one of the most controversial realizations of giallo zanra. The story follows the daughter of a prominent London-based politician whose character is interpreted by Florinda Bolkan. The notion of a higher class in the face of a public crime with a terrible crime conditioned by many circumstances and countercultures, among other things.

The movie is perhaps best known for the scene where Mrs. Hammond opens the door of a dog-filled room where she is apparently experimenting. Dogs are cut through the heart, and their bowels continue to pulse. The scene was so graphic and realistic that several crew members were forced to testify in court to refute allegations that real dogs were used in the film. Special Effects artist Carlo Rambaldi saved Fulcia from a two-year prison sentence by presenting fake dog props in a court of seemingly unconvincing justice. This is the first time in film history that an artist with an effect has had to prove that his work is not real in court. Another example of what a controversial film is about, though the interior of the tailor-made horror itself is a sleek ambience with creepy possibilities that are successfully realized. The case itself is not so avant-garde as to create confusion and ultimately involve the brain in the viewer, since it focuses its focus on the general picture of the vicious circumstances that plague us through the sophistication of technically refined content with brilliant solutions and ingenuity.

78/100.


________________________________________________________


Psihodelični giallo koji slučaj ubistva demonstrira u konceptu koji je po mnogo čemu netipična pojava u trazenju motiva i počinitelja. Pomalo artistički svoj dozivljaj i atmosferu (osim sjajnih kadrova i maestralnog muzičkog odabira) ispoljava u halucigenom pokusu Lsd ' tripa i erotskim sekvencama koje dodatno produbljuju idiličan ugodjaj dopadljiv za oko. San kao pseudonomim odlično odgovara kao misteriozni oslanac nerazlikovanja pravog stanja sa surealnim dozivljajem punog bizarnosti.

Eksperimentisanje sa ovim podzanrom je itekako dobilo specifičnost , zustrinu , intenzitet i neizvijesni naboj koji se konstantno transformiše skladno sa tezinom situacije koju nosi. Gluma nije nuzno bitna stavka , uostalom kao ni u konstrucijski sličnim dijelima. Ovdje se takodjer pedantno preskače takva tačka u fazama razgovora i špekulisanja isključivo , za razliku od scena koje obiluju opasnošću koju upotpunjuje čitav niz rigoroznih narativa. Prostora je svakako dovoljno da se tenzija opravdano ispolji u punom dometu jezivih prostorija i bolesnih ideja u kojima se koriste i zivotinje kao pokus za razvoj morbidnog dijelovanja straha , panike i anksioznosti.

"Una lucertola con La pelle di donna (Gušter u kozi zene) je italijansko-špansko-francuski film koji se ujedno smatra jednim od najkontraverznijih ostvarenja giallo zanra. Izuzetna eksplicitnost nasilja se i ovdje koristi kao neizostavni dio mada daleko od toga da nema i ostalih dzokera u rukavu. Priča prati kćerku uglednog londonskog političara čiji lik tumači Florinda Bolkan. Njen zivot je odraz krem društva u kojem prednjače zurke pa se i opijati ekspresno koriste kao referenca od istinske vaznosti u uvodnoj kreaciji i usmijeravanju radnje. Inteligentno se koristi takva pozadina kombiniranja pojma više klase u sudaru javnosti sa strašnim zločinom kojeg uslovljavaju mnoge okolnosti i kontrakultura izmedju ostalog. Razuzdana zabava je pouzdan motiv koji je Lucio Fulći ovdje iskoristio u stvaranju potrebnog kompleksa kojim ispoljava suštinu nepromišljenosti koja je sociopatske prirode kao izvorno zlo nesavijesnog dijelovanja.

Film je možda najpoznatiji po sceni u kojoj gospođa Hammond otvara vrata sobe ispunjene psima na kojima se očito eksperimentira. Psi su razrezani srcem, a crijeva i dalje pulsiraju. Prizor je bio toliko grafički i realan da je nekoliko članova posade bilo prisiljeno svjedočiti na sudu kako bi opovrgnulo optužbe da su u filmu korišteni pravi psi. Carlo Rambaldi, umjetnik sa specijalnim efektima, spasio je Fulcia od dvogodišnje zatvorske kazne predstavljajući lažne psi rekvizite na sudu naizgled neuvjerljivim pravosuđem. Ovo je prvi put u povijesti filma da je umjetnik s učinkom morao dokazati da njegov rad nije stvaran na sudu. Još jedan od primjera o kakvom se kontraverznom filmu radi , mada je i sami enterijer krojene strave jedan ugladjen ambijent sa jezivim mogućnostima koje se uspiješno realiziraju. Sami slučaj nije toliko avantgardan da stvori zbunjenost i krajnje uključi mozak kod gledatelja , pošto on svoje tezište usmijerava na opštu sliku opakih okolnosti koje nas nisko udaraju kroz prefinjenosti tehnički dotijeranog sadrzaja sa sjajnim riješenjima i domišljatosti.